Postoji vrlo ukorijenjen stereotip među starijom populacijom: slika čangrizave starije osobe, krute ili odvojene od stvarnosti. Međutim, psihologija već desetljećima prikuplja dokaze koji upućuju upravo u suprotnom smjeru. Starenje nije samo biološki proces trošenja, već je to i proces psihološkog rafiniranja.
Često smo u krivu. Sama znanost to ističe u različitim studijama provedenim tijekom posljednjih godina. Zaključak je u tom smislu nedvosmislen: dobna skupina od 60 do 70 godina predstavlja „vrhunac” emocionalnog blagostanja i socijalne kompetencije, osobine koje mlađe generacije, paradoksalno, sve više gube.
Efekt sazrijevanja i teorija „Velikih pet”
Osobnost nije nepomičan kamen. Prema teoriji Big Five (Velikih pet), koja obuhvaća pet glavnih crta ličnosti, prolazak vremena nas oblikuje na bolje. Longitudinalne studije, koje su pratile istu skupinu ljudi tijekom duljeg razdoblja, pokazale su da se upravo nakon 60. godine događa pozitivna evolucija u tri ključna područja:
- Savjesnost: Ljudi postaju odgovorniji, uredniji i usredotočeniji.
- Veća emocionalna stabilnost: Neuroticizam drastično opada od ovog trenutka, a emocionalne oluje mladosti ustupaju mjesto mirnoći koja nije apatija, već regulacija.
- Povećana ugodnost: Raste sklonost suradnji, a altruizam se također povećava, iako logično uvijek postoje individualni slučajevi koji odstupaju od pravila.
Zašto se to događa?
Baš kao što voće postaje ukusnije kada sazrije, čini se da se isto događa i s ljudima zbog „prirodnog sazrijevanja”. Nije stvar u tome da su današnji stariji ljudi jednostavno drugačiji, već se čini da je ljudski mozak programiran da s godinama prioritet daje stabilnosti i socijalnoj koheziji.
Čovječanstvo postaje sve dugovječnije, a ovaj fenomen ukazuje na to da s godinama ne dolazi samo fizička promjena, već i kognitivna prilagodba koja nas čini društveno funkcionalnijima.
Prednost „Boomera” u odnosu na prethodnike
Nije samo stvar u tome da nas starenje poboljšava „serijski”, već trenutne kohorte stare „bolje” od svojih prethodnika. U ovom slučaju govorimo o usporedbi osoba rođenih između 1946. i 1964. godine s onima iz „tihe generacije”. Postoji velika razlika ovisno o tome kada ste rođeni.
Nedavna istraživanja sugeriraju da oni rođeni između 1940. i 1950. ulaze u starost s intrinzičnim kapacitetom koji je superiorniji onom prethodnih generacija. To ne uključuje samo fizičku vitalnost, već i veću kognitivnu i psihološku sposobnost.
Opsežna studija o razlikama među kohortama unutar modela „Velikih pet” otkrila je da, iako nas sazrijevanje čini mirnijima, „boomeri” zadržavaju više razine ekstraverzije i otvorenosti prema iskustvima nego što su to imali njihovi roditelji u istoj dobi. Drugim riječima: oni su stariji, ali su društveniji, znatiželjniji i posjeduju veću osobnu agenciju.
Jaz u mentalnom zdravlju: Mladi gube tlo pod nogama
Možda najkontraintuitivniji podatak posljednjih godina dolazi iz Sapien Labsa. U svojim izvještajima o mentalnom stanju svijeta (Mental State of the World), identificirali su alarmantan generacijski jaz, ali ovaj put u korist starijih osoba.
- Dok se mentalno zdravlje mladih od 18 do 24 godine značajno pogoršalo, osobe starije od 65 godina ostaju čvrste poput stijena u tom pogledu.
- Važna točka u ovom slučaju je relacijska otpornost. Prije pandemije, a još više nakon nje, osobe starije od 70 godina pokazale su indekse „Social Self” (društvenog ja) koji su daleko superiorniji od onih generacije Z.
Na taj način, starije generacije imaju čvršću sliku o sebi i manje ovise o vanjskoj validaciji. Studije usmjerene na osobe starije od 70 godina izvještavaju da osjećaju manje vanjske kontrole nad svojim životima nego oni od prije 20 godina. Internalizirali su norme autonomije i aktivnog starenja koje ih psihološki štite.
Vrhunac mudrosti kao kognitivna mjera
Konačno, tu je pitanje mudrosti. Ne u mističnom smislu, već kao kognitivna mjera učinka. Sposobnost integriranja činjenica s emocionalnim vrijednostima, ono što psiholozi nazivaju „osobna mudrost”, doseže svoj vrhunac u kasnoj starosti.
Studije s njemačkim uzorcima potvrdile su da je ta kompetencija evolucijska prednost dobi: stariji mozak učinkovitije upravlja složenim društvenim i emocionalnim sukobima, nešto što nikakva „fluidna inteligencija” mladosti ne može lako replicirati. To je objašnjenje zašto su naši stariji često izvrsni savjetnici za mnoga životna pitanja.
