Znanstvenici s Tehničkog sveučilišta u Beču (TU Wien) predstavili su revolucionarni sustav u kojem koriste istrošene baterije i članke, doslovno ih „sadeći” poput sjemenja kako bi požnjeli metan, oblik čistog goriva. Ovaj inovativni pristup ima za cilj iskoristiti onečišćujući otpad ne samo kako bi se neutralizirao njegov negativni utjecaj na okoliš, već i kako bi se generirali novi, obnovljivi izvori energije. Recikliranje baterija, koje je do sada predstavljalo ogroman izazov zbog svoje složenosti i visokih troškova, moglo bi pronaći dugoočekivano rješenje zahvaljujući ovom futurističkom pristupu.
Kako funkcionira metoda „sadnje” ispražnjenih baterija
Inicijativa koju je razvio austrijski tim rješava ove probleme u samom korijenu, pružajući rješenje s dvostrukim prednostima: drastično smanjuje utjecaj elektroničkog otpada na okoliš i istovremeno proizvodi čistu energiju. Sustav omogućuje ekstrakciju metala prisutnih u baterijama, poput nikla, te glinice (aluminijevog oksida) iz aluminijske folije, kako bi se stvorio nanokatalizator visokih performansi.
Ovaj materijal igra središnju ulogu u kemijskom procesu: kada se pomiješa s vodikom, on transformira ugljični dioksid (CO₂) u metan. Riječ je o procesu koji je mnogo čišći i ekološki prihvatljiviji od tradicionalnih mehanizama pretvorbe koje smo do sada poznavali.
Proces radi na samo 250 stupnjeva Celzijusa
Za razliku od drugih sličnih tehnologija koje zahtijevaju ekstremne temperature — što predstavlja veliku prepreku za njihovo industrijsko usvajanje i energetsku isplativost — ova nova metoda funkcionira na samo 250 stupnjeva Celzijusa. Ova umjerena temperatura ključna je jer olakšava integraciju sustava u industrijska okruženja velikih razmjera, čineći njegovu primjenu masovno izvedivom i održivom na duge staze.
Dodatna prednost je u dugovječnosti samog procesa:
- Kada nanokatalizatori s vremenom izgube svoju učinkovitost, mogu se reciklirati.
- Od njih se mogu stvoriti novi katalizatori, čime se konsolidira ciklus kružnog gospodarstva.
- Sustav je dizajniran da bude robustan i otporan na prijevremena oštećenja.
Kako bi ova metoda mogla utjecati na okoliš
Ova metoda ne rješava samo gorući problem toksičnog otpada, već pretvara recikliranje u energetsku priliku visoke učinkovitosti. Postupak se ističe svojim regenerativnim pristupom: oporavkom nikla i drugih vrijednih spojeva, ciklus materijala se učinkovito zatvara, smanjujući otpad i iskorištavajući svaki izvučeni element do maksimuma.
Istraživači objašnjavaju da optimalni sastav nanokatalizatora uključuje specifičan omjer:
- 92–96% aluminijevog oksida
- 4–8% nikla
Ovakav sastav mu daje iznimnu učinkovitost u pretvorbi CO₂ u metan. Proces ima potencijal transformirati način na koji proizvodimo energiju. Ako se implementira na industrijskoj razini, sustav bi omogućio integraciju odbačenih baterija u proizvodne pogone, dobivajući metan iz resursa koji se općenito smatraju zagađujućim smećem.
Ovaj metan mogao bi se:
- Usmjeriti u mrežu prirodnog plina.
- Koristiti kao čisto gorivo u transportu.
- Koristiti za grijanje, što bi rezultiralo neto smanjenjem emisija i manjom ovisnošću o fosilnim izvorima.
Zašto su ispražnjene baterije i dalje veliki problem
Ovaj napredak je posebno relevantan u kritičnom trenutku za planet, gdje se energetska tranzicija mora ubrzati, a dekarbonizacija atmosfere nameće kao apsolutni prioritet. Neprikladno odlaganje baterija i članaka predstavlja rastuću prijetnju okolišu. Svake godine milijuni akumulatora završe na odlagalištima.
Ovi ostaci obično sadrže toksične metale kao što su olovo, litij i nikal, koji su sposobni prodrijeti u tlo ili podzemne vode i uzrokovati ozbiljnu štetu bioraznolikosti i zdravlju stanovništva. Štoviše, proces razgradnje ovih uređaja može osloboditi stakleničke plinove, naglašavajući problem klimatskih promjena.
Upravljanje ovim otpadom na siguran način bio je tehnički i logistički izazov. Trenutne metode recikliranja zahtijevaju skupe i složene procese, što je dovelo do toga da se dobar dio ovih baterija ne tretira u specijaliziranim centrima. Rezultat je povećanje toksičnog otpada i izgubljena prilika za oporavak vrijednih materijala kao što su litij, kobalt ili nikal. Prema riječima tvoraca metode, inovacija ne nudi samo ekološku alternativu, već i novi model proizvodnje energije temeljen na već postojećim materijalima.
