Pristupačno stanovanje izraz je koji češće čujemo od političara nego što je ostvariv u stvarnosti. Dok se raspravlja o brojnim razlozima zbog kojih ljudi sve kasnije kupuju prvu nekretninu, jedan od najčešće spominjanih uzroka je pranje novca kroz nekretnine. Visoke cijene kvadrata i strah građana od siromaštva u starosti potaknuli su mnoge europske zemlje, uključujući Irsku i Sloveniju, na potpisivanje mehanizma razmjene informacija o vlasništvu radi borbe protiv utaje poreza. Međutim, Hrvatska to još nije učinila.
Razmatranje mogućnosti
Hrvatska je iznimno privlačna stranim kupcima, posebice Nijemcima, koji su od 2020. do 2024. godine kupili više od 40.000 nekretnina. Postavlja se pitanje koristi li se dio tog kapitala za pranje novca stečenog u inozemstvu. Porezna uprava navodi da je upoznata s inicijativom OECD-a, ali da se opcija još razmatra. Prva razmjena podataka planirana je tek za 2030. godinu za podatke iz 2029.
Iz Porezne uprave ističu da se trenutno provode sljedeće mjere:
- Kontrola transakcija: Sve operacije se uspoređuju s tržišnim cijenama.
- Povezivanje registara: Podaci katastra i zemljišnih knjiga povezuju se radi otkrivanja nesrazmjera u imovini.
- Obvezno prijavljivanje: Banke su dužne prijaviti svaku gotovinsku transakciju iznad 10.000 eura.
Suprotstavljena mišljenja stručnjaka
Kriminalist Željko Cvrtila smatra da je ovo raširen problem, posebno u priobalju. „Investitori dolaze s milijunima eura, kupuju male tvrtke i postupno preuzimaju sve. Institucije kao da smatraju da je svaki investitor dobar investitor”, tvrdi Cvrtila. Nasuprot njemu, stručnjak za nekretnine Dubravko Ranilović naglašava da Hrvatska ima stroge regulative te da su agencije, banke i javni bilježnici podložni financijskoj inspekciji, što otežava nezakonite radnje.
