Dugo vremena rezervirana isključivo za znanstvenu fantastiku, ljudska hibernacija danas se vrlo ozbiljno shvaća od strane NASA-e i Europske svemirske agencije. Cilj je omogućiti astronautima da provedu mjesece u svojevrsnom ‘stanju mirovanja’, posebice za putovanja na Mars. Ova tehnologija bi s vremenom mogla revolucionirati i medicinu na Zemlji.
Od fikcije do stvarnosti: San o svemirskoj hibernaciji
Od filma “2001: Odiseja u svemiru” do “Interstellara”, ideja da se astronauti uspavaju tijekom svemirskog putovanja fascinira desetljećima. Sada ovaj scenarij više nije samo fikcija. NASA, u suradnji sa startupom SpaceWorks i Europskom svemirskom agencijom, ozbiljno radi na sustavu za umjetnu hibernaciju.
Prva testiranja na ljudima mogla bi se dogoditi unutar deset godina. Princip je stavljanje osobe u stanje “torpora” pomoću vrlo niske temperature (ispod 10 °C), prigušenog okruženja i kemijskog koktela koji djeluje na određene neurotransmitere u mozgu.
Nije riječ o snu niti o komi. U ovom stanju, moždana aktivnost je drastično smanjena, otkucaji srca padaju, tjelesna temperatura se snižava, a metabolizam se gotovo potpuno usporava. Tijelo se stavlja u “dugotrajni režim mirovanja”. Tijekom ove faze, tijelo se intravenozno hrani, a otpadne tvari se uklanjaju putem katetera.
Uspješni eksperimenti na životinjama otvaraju vrata
Znanstvenici su već uspjeli izazvati oblik hibernacije kod životinja koje prirodno ne hiberniraju, poput štakora. Nakon nekoliko dana ili tjedana, probuđeni su bez ikakvih posljedica. Istraživači vjeruju da bi se i ljudi mogli probuditi u općenito stabilnom stanju, samo s nešto manjom tjelesnom masom. Govori se o gubitku od oko 6 grama masti dnevno, što je otprilike kilogram u šest mjeseci. Ovi rezultati su iznimno obećavajući za buduća istraživanja.
Ogroman potencijal za svemirske misije
U kontekstu budućeg putovanja na Mars, koje se procjenjuje na otprilike devet mjeseci, hibernacija bi predstavljala značajan korak naprijed. Budan čovjek treba oko 30 kilograma resursa dnevno (hrana, voda, kisik). Tijelo u hibernaciji trošilo bi znatno manje. Rezultat: ukupna masa koju treba ponijeti sa sobom mogla bi se smanjiti za gotovo 50%. Zamislite kolike su to uštede i koliko se time povećavaju mogućnosti misije!
Još jedna prednost je sprečavanje ekstremne dosade i psiholoških rizika zbog izolacije, poput depresije. Da ne spominjemo smanjenje izloženosti posebno opasnom svemirskom zračenju i očuvanje mišićne mase. Danas, budan astronaut u bestežinskom stanju može izgubiti do 20% svoje mišićne mase u mjesec dana. Hibernacija bi drastično ublažila ove probleme, osiguravajući zdravije i mentalno stabilnije astronaute po dolasku na odredište.
A na Zemlji? Važne medicinske primjene
Kao što to često biva, tehnologija razvijena za svemir mogla bi duboko promijeniti medicinu na Zemlji. Umjetna hibernacija mogla bi se koristiti za pacijente koji su dulje vrijeme nepokretni, trenutno u umjetnoj komi ili nakon teških trauma. Također bi se mogla koristiti za dobivanje vremena kod ozbiljnih bolesti, poput određenih oblika raka, moždanog udara ili srčanog udara, usporavajući oštećenja stanica.
Istraživači čak spominju mogućnost olakšavanja transplantacija ili stabiliziranja teško ozlijeđenog pacijenta dok se čeka liječenje. Ukratko, ljudska hibernacija ne bi služila samo za putovanje na Mars… već bi možda mogla i spašavati živote na Zemlji. Potencijal je ogroman i nadmašuje granice svemirskih istraživanja.
