Udaljavanje između objektivnih podataka o sigurnosti i subjektivne percepcije nesigurnosti kod mladih prisililo nas je da preispitamo strategije prevencije i psihološkog praćenja. Ovaj paradoks predstavlja izazov za roditelje, obrazovne institucije i tvorce javnih politika, koji su se suočili s teškim zadatkom razumijevanja zašto se mlađe generacije, unatoč pristupu naprednim tehnološkim alatima i okruženjima koja su objektivno manje opasna, osjećaju uplašenije od svojih prethodnika.
Povećanje pesimizma i tjeskobe
Generacija Z doživljava globalno okruženje kao opasno i neprijateljsko, prema istraživanju predstavljenom na konferenciji Society for Risk Analysis (Društvo za analizu rizika) 2025. godine. Studija, provedena na temelju dubinskih intervjua s mladim stanovnicima sjeveroistoka Sjedinjenih Američkih Država od jeseni 2022., identificirala je značajan porast pesimizma, anksioznosti i raširenog osjećaja nedostatka kontrole nad društvenim i osobnim rizicima.
Glavni nalazi, koje je iznio Gabriel Rubin, doktor znanosti i profesor studija pravde na Sveučilištu Montclair State, pokazali su da se većina ispitanika složila s tvrdnjom da „Generacija Z vidi svijet kao zastrašujuće mjesto”.
Od optimizma do cinizma: Što potiče strah?
Ova se percepcija s mjesecima samo pojačavala. Dok su početni intervjui pokazivali određenu dozu optimizma, oni noviji otkrili su zaokret prema cinizmu i strahu, uz brige o gubitku prava, kriminalu, diskriminaciji i školskim pucnjavama. Ova klima straha nije uključivala samo fizičke prijetnje, već i duboku zabrinutost za mentalno zdravlje i mogućnost napredovanja u sustavu koji se percipira kao nepravedan ili nestabilan.
Među čimbenicima koji su hranili ovu negativnu perspektivu nalazimo:
- Iskustva tijekom pandemije COVID-19: Prekid školskih rutina, društvenih aktivnosti i osobnih planova ostavio je dubok trag.
- Strah od oružanog nasilja: U mnogim školskim okruženjima, ovo je zauzelo središnje mjesto među brigama mladih.
- Utjecaj društvenih mreža: Stalna izloženost alarmantnim vijestima, društvenim usporedbama i ekstremnim diskursima stvorila je okruženje u kojem se percepcija opasnosti višestruko uvećava.
- Tehnološka ranjivost: Osjećaj da tehnološke tvrtke upravljaju s previše osobnih podataka naglasio je osjećaj izloženosti.
Osim toga, elementi koji su produbili mračnu viziju budućnosti uključivali su trajnu diskriminaciju, rasprave o pravima imigranata i rastuću političku polarizaciju. Rubin je istaknuo da je ovaj cinizam ključan u analizi rizika Generacije Z jer „svijet se činio rizičnijim kada je postojao mali osjećaj kontrole nad ishodima”.
Rodne razlike i socioekonomski pritisci
Ekonomska pitanja poput inflacije, pristupa stanovanju i poteškoća u pronalaženju stabilnog zaposlenja također su otežala raspoloženje mladih, produbljujući percepciju neizvjesne i nestabilne budućnosti.
Studija je također identificirala značajne razlike između spolova:
- Djevojke su iskazale akutnu percepciju prijetnje svojim pravima, posebno u pogledu reproduktivne zaštite, smatrajući da su napreci u tom području nazadovali.
- Ovaj način procjene rizika doveo je mnoge mlade žene do iskustva tjeskobe, depresije i suicidalnih misli.
- Odgovori su pokazali da žene, više nego njihovi muški vršnjaci, izražavaju strah od gubitka osnovnih sloboda i ugrožavanja autonomije nad vlastitim tijelom.
Subjektivna percepcija nasuprot objektivnoj stvarnosti
Iako su nedavna istraživanja pokazala da su posljednje tri godine bile među najsigurnijima u modernoj povijesti, Generacija Z zadržala je osjećaj nesigurnosti koji ne odražava te objektivne podatke. Society for Risk Analysis naglasilo je da je percepcija sigurnosti mnogo osjetljivija na unutarnje i subjektivne čimbenike — poput akumuliranih emocija, društvenih narativa i osobnih iskustava — nego na provjerljive vanjske prijetnje.
Rubin, koji je priznao da je bio iznenađen porastom cinizma, istaknuo je: „Kada sam započeo ovo istraživanje 2022., intervjui su bili optimistični; međutim, s vremenom se vizija Generacije Z promijenila i prevladao je opći osjećaj da je postizanje promjena teško.”
Put naprijed: Kako institucije mogu pomoći?
Suočeni s ovim scenarijem, preporuka je da institucije poput policijskih odjela, sveučilišta i tvrtki razmotre kako mogu doprinijeti tome da se mladi osjećaju sigurnije i da steknu stvarnu percepciju sposobnosti poticanja promjena u uvjetima neizvjesnosti.
Izvješće predlaže konkretne korake:
- Razvoj programa emocionalne podrške.
- Poticanje sudjelovanja mladih u donošenju odluka.
- Jačanje povjerenja u demokratske institucije.
Ove akcije imaju za cilj preokrenuti napredovanje kolektivnog straha i ponuditi konkretne alate za suočavanje s izazovima sadašnjosti, vraćajući mladima osjećaj agilnosti i nade.
