Sunce posjeduje specifično mjesto na kojem prestaje njegova apsolutna magnetska vlast nad vlastitom materijom. Iza te nevidljive linije, solarni vjetar i plazma prestaju biti vraćani unatrag magnetskim valovima i punom parom kreću u duboki svemir. Tim astronoma upravo je stvorio prvu kontinuiranu kartu ove granice, sastavljajući je iz bliskih i odvažnih mjerenja sonde Parker Solar Probe.
Tamo gdje završava Sunce, a počinje solarni vjetar
Karta, koju su razvili astronomi s Harvarda, odnosi se na specifičnu granicu u sunčevoj atmosferi koju istraživači tretiraju kao praktični rub korone. Kako čitamo u objavljenom članku istraživača, ovo je područje prepuno uskovitlane plazme, snažnih magnetskih valova i poryvistog solarnog vjetra – odnosno struje nabijenih čestica koje bježe u svemirsko prostranstvo.
U određenom trenutku u atmosferi Sunca, solarni vjetar ubrzava toliko snažno da premašuje brzinu kojom se unutar njega mogu kretati magnetski valovi. To je granična točka koja nosi naziv Alfvénova površina (ili točka). Najjednostavnije rečeno, to je prag na kojem solarni vjetar ubrzava do brzine veće od brzine magnetskih valova koji se šire u plazmi.
Budući da valovi više nisu u stanju sustići taj brzi tok, magnetsko polje gubi mogućnost učinkovitog kočenja materije. Od tog trenutka, ono što bježi sa Sunca ima otvoren put u međuplanetarni prostor. To je, zapravo, točka bez povratka.
Sonda je dostavila nedostajući dio slagalice
Godinama su znanstvenici ovu granicu mogli samo izračunavati na temelju podataka prikupljenih s vrlo velikih udaljenosti. Nedostajalo je ono najvažnije, a to je mogućnost provjere predviđanja na licu mjesta. Sonda Parker Solar Probe od 2021. godine redovito dostavlja mjerenja povezana s tom zonom, spuštajući se vrlo duboko u sunčevu atmosferu.
Na tim podacima izgrađene su kontinuirane 2D karte, a potom su dopunjene novim bliskim preletima. Iskorištene su i informacije iz ranijih misija i promatranja, koje su ranije dopuštale samo grube procjene tijeka te granice.
Ples Sunčeve aktivnosti i oblik granice
Jedna od stvari koje je ova nova karta omogućila bolje shvatiti jest izravna veza s ciklusom aktivnosti Sunca. Istraživači su odavno sumnjali da se, kako se mijenja aktivnost naše zvijezde, ta granica ne samo pomiče, već postaje i znatno neravnija.
Sada imaju izravan dokaz za to:
- Oblik i visina Alfvénove površine mogu se drastično povećati.
- Sama granica izgleda sve više “bodljikavo” i nepravilno tijekom vrhunca ciklusa.
- Znanstvenici trenutno čekaju sljedeći minimum aktivnosti, koji se predviđa oko 2036. godine, kako bi usporedili podatke.
Ali, zašto nam je zapravo potrebna ova karta?
Karta koju su razvili znanstvenici zapravo je ključni alat za razumijevanje pravila koja vladaju u sunčevoj koroni i njezinim turbulencijama. To su pojave koje se u konačnici prelijevaju na svemirsko vrijeme, koje je sposobno poremetiti Zemljino magnetsko polje, komunikacije i satelite.
Istraživači naglašavaju i širi smisao ovog otkrića: ako uspijemo precizno opisati takvu granicu kod Sunca, sličan pristup može pomoći u istraživanju atmosfera drugih zvijezda. To nam pak govori kako njihovo ponašanje utječe na uvjete na planetima koji kruže oko njih, uključujući i ključno pitanje o njihovoj potencijalnoj sposobnosti da podrže život.
Najvažniji aspekt ovog otkrića je činjenica da se po prvi put ta granica mogla nacrtati na kontinuiran i provjerljiv način. Sunce nas i dalje može iznenaditi, ali od sada jedan od njegovih ključnih pragova prestaje biti puki domišljaj i postaje precizna karta. I to doslovno.
