Upozoravajući znakovi u vezi obično se pojavljuju mjesecima prije konačnog prekida. Prema studiji Sveučilišta Johannes Gutenberg u Mainzu, koju citira Deutsche Welle, mnogi parovi prolaze kroz preterminalnu fazu u kojoj se zadovoljstvo postupno smanjuje. U tom je kontekstu obraćanje za stručnu pomoć ključno kako bi se spriječilo pogoršanje krize, osobito kada samo jedna strana želi nastaviti vezu.
Zašto je onaj tko odlučuje o prekidu već dugo u žalovanju, dok je onaj tko trpi tek na početku
Njemačko istraživanje pokazuje da u dugotrajnim vezama član koji donese odluku o razlazu obično osjeća nezadovoljstvo dulje vrijeme, dok druga osoba vijest prima uz veći emocionalni šok. Ovaj jaz u percepciji sukoba čini intervenciju terapeuta temeljnim alatom za olakšavanje dijaloga i upravljanje očekivanjima.
Psihijatar Enrique Rojas identificira četiri glavna čimbenika koji mogu dovesti par do duboke krize: zasićenje suživotom, nevjera, pretjerana posvećenost poslu i kriza osobnog identiteta. On tvrdi da ovi čimbenici mogu potaknuti udaljavanje i nesporazume čak i ako jedna od strana inzistira na održavanju veze.
Teorija Caryl Rusbult, profesorice sa Sveučilišta Sjeverne Karoline, ukazuje na tri uobičajena odgovora na pogoršanje odnosa: lojalnost (čekanje na poboljšanje), zanemarivanje (povlačenje) i glas (aktivno traženje rješenja). Ova razlika u strategijama suočavanja posebno je vidljiva kada jedan od partnera ne želi prekinuti vezu, prema izvješćima Journal of Visualized Experiments.
Ključni znakovi koji ukazuju na potrebu za terapijom
Razni europski stručnjaci upozoravaju da se većina parova obraća terapiji tek kada sukob već dosegne takozvanu „točku bez povratka“, što komplicira mogućnost pomirenja. Iz tog razloga, institucije poput British Association for Counselling and Psychotherapy (BACP) preporučuju traženje stručne pomoći kod prvih znakova nezadovoljstva, nedostatka komunikacije ili nakupljanja zamjerki.
Izvješće koje je objavilo Društvo za obiteljsku i zajedničku medicinu upozorava da je 40% parova koji traže savjetovanje zbog krize iskusilo simptome anksioznosti ili depresije povezane s bračnim sukobom. Podaci koje je prikupilo Norveško udruženje psihologa pokazuju da rana intervencija povećava vjerojatnost prevladavanja krize i očuvanja veze za 60%.
Među glavnim znakovima koji sugeriraju da je vrijeme za terapiju su sljedeći:
- Uporne poteškoće u komunikaciji bez svađa ili nesporazuma.
- Osjećaj života u stalnoj napetosti ili nezadovoljstvu.
- Neslaganje oko bitnih pitanja kao što su djeca, financije ili životni projekti.
- Prisutnost ljubomore, nepovjerenja ili kontrolirajućeg ponašanja.
- Razlike u želji za nastavkom ili prekidom veze.
Koja se vrsta terapije preporučuje za suočavanje s krizom u paru?
Povećanje zahtjeva za savjetovanjem potaknulo je razvoj specifičnih terapeutskih pristupa. Kognitivno-bihevioralna terapija, sistemska terapija, terapija usmjerena na emocije i integrativna terapija profiliraju se kao glavne alternative koje preporučuju akademske institucije i profesionalne organizacije.
- Kognitivno-bihevioralna terapija: prema National Institute for Health and Care Excellence (NICE), ovo je jedna od preporučenih intervencija za parove koji prolaze kroz ustrajne sukobe. Fokusira se na prepoznavanje i promjenu obrazaca razmišljanja i ponašanja koji održavaju nelagodu u vezi.
- Sistemska terapija: istraživači sa Sveučilišta u Navarri predstavili su dokaze o učinkovitosti ovog pristupa u rješavanju složenih relacijskih dinamika. Sistemska terapija polazi od pretpostavke da par funkcionira kao međuovisni sustav u kojem problemi nastaju i održavaju se zbog ponavljajućih obrazaca interakcije.
- Terapija usmjerena na emocije: prema BACP-u, ovaj je pristup dobio na važnosti u posljednjem desetljeću. Metoda je usmjerena na prepoznavanje i transformaciju negativnih emocionalnih ciklusa, promičući čvršću afektivnu vezu.
- Integrativna terapija: predlaže fleksibilnu kombinaciju metoda i tehnika iz različitih pristupa, prilagođavajući se posebnim potrebama svakog para. Službena udruga psihologa iz Madrida opisuje ovu vrstu intervencije kao korisnu u slučajevima gdje postoje višestruki problemi ili dugotrajna evolucija sukoba.
Odabir vrste terapije treba donijeti nakon temeljite početne procjene, uzimajući u obzir prirodu sukoba, motivaciju oba člana i iskustvo terapeuta.
