Duboka kriza povjerenja u europske mirovinske blagajne
Širom Europe i Sjedinjenih Američkih Država, osjećaj nesigurnosti oko budućnosti raste. Prema najnovijim podacima agencije YouGov, povjerenje u državne mirovinske sustave ozbiljno je narušeno. Istraživanje provedeno u Velikoj Britaniji, Francuskoj, Njemačkoj, Italiji, Poljskoj i Španjolskoj pokazuje da se većina građana s pravom pita hoće li ikada vidjeti plodove svog dugogodišnjeg rada.
Čak polovica ispitanika, a u nekim zemljama i do 66 posto, uvjerena je da će sustav doživjeti potpuni financijski slom prije nego što današnji radnici u tridesetim i četrdesetim godinama dočekaju svoju zasluženu mirovinu. Što je još alarmantnije, značajan postotak ispitanih, između 32 i 61 posto, smatra da je sustav već danas posve neodrživ i da su trenutni iznosi koje država isplaćuje sramotno niski.
Otpor radu do duboke starosti i novim porezima
Iako su svjesni da su mirovine premale za dostojanstven život, europski radnici, baš kao i naši Hrvati, nisu spremni na ustupke koji bi dodatno otežali njihovu ionako izazovnu svakodnevicu. Postoji snažan otpor prema mjerama koje vlade često pokušavaju nametnuti:
- Povećanje dobne granice za odlazak u mirovinu smatra se neprihvatljivim.
- Smanjenje realne vrijednosti mjesečnih primanja dodatno bi ugrozilo standard.
- Dodatno porezno opterećenje radno aktivnog stanovništva vidi se kao nepravda prema mladima.
Dok se mjere poput poticanja dobrovoljne privatne štednje još uvijek donekle prihvaćaju, prijedlog o duljem ostanku u svijetu rada nailazi na zid, posebno kod naših susjeda Talijana. Oni, slično našem mentalitetu, smatraju da su svoj doprinos društvu dali i da se rješenje za prazne blagajne mora tražiti na drugom mjestu.
Radikalno rješenje iz Italije: Je li vrijeme da imućni snose teret?
U Italiji se rodila ideja koja bi mogla iz temelja promijeniti paradigmu socijalne države. Umjesto da se opterećuju mladi radnici ili produljuje radni vijek onima koji su fizički iscrpljeni, 52 posto Talijana otvoreno podržava ukidanje državne mirovine onima koji imaju iznimno visoka primanja. Čak 66 posto njih smatra da bi se bogatiji umirovljenici trebali dodatno oporezovati kako bi se osigurala sredstva za najugroženije slojeve društva.
Važno je naglasiti da se pod pojmom „visoka primanja” ne misli na prosječne radničke mirovine. Riječ je o pojedincima koji raspolažu znatnim kapitalom, nekretninama ili privatnim mirovinskim fondovima koji im jamče luksuzan život bez ikakve ovisnosti o državnoj pomoći. Ovakav pristup otvara bolno, ali nužno pitanje: treba li država financirati one koji su se već osigurali, dok najsiromašniji jedva spajaju kraj s krajem?
