Potraga za planetima koji bi mogli služiti kao Zemlja 2 traje desetljećima, a 2015. godina činila se kao prekretnica. Zahvaljujući teleskopu TRAPPIST, otkrili smo ultra-hladnu patuljastu zvijezdu oko koje kruže tri planeta. Otkriće je objavljeno 2016., no godinu dana kasnije utvrđeno je da u sustavu postoji ukupno sedam planeta veličine Zemlje. Bilo je jasno: istraživanja se moraju nastaviti jer je postojala velika šansa da je barem jedan od njih nastanjen.
Sveti gral izvanzemaljskog života
Sustav TRAPPIST-1 postao je „sveti gral” u potrazi za životom izvan našeg planeta. Zvijezda se nalazi na udaljenosti od 40 svjetlosnih godina, a procjenjuje se da se čak tri njezina planeta nalaze u „nastanjivoj zoni”. To je područje s idealnim uvjetima za razvoj života, gdje temperature dopuštaju postojanje vode u tekućem stanju. Početni entuzijazam bio je opravdan: radilo se o malim, stjenovitim planetima, a ne o plinovitim divovima, što je dodatno potpirivalo maštu istraživača.
Različiti klimatski modeli ukazivali su na to da bi bio dovoljan samo blagi efekt staklenika kako bi na površini nekih od njih postojala voda. Međutim, svemirski teleskop James Webb (JWST), koji nam donosi toliko fascinantnih otkrića, gotovo je potpuno srušio narativ o TRAPPIST-1 kao idealnom mjestu za traženje života.
James Webb nam kvari zabavu
Postoji mnogo razloga zašto tražimo život u svemiru – od onih filozofskih, poput pitanja jesmo li sami, do znanstvenih i praktičnih ciljeva poput pronalaženja novog doma ili resursa. Teleskop James Webb, najmoćniji instrument kojim čovječanstvo raspolaže, dobio je zadatak detaljno ispitati ovaj sustav.
Kada su znanstvenici usmjerili JWST prema unutarnjim planetima sustava, poznatima kao TRAPPIST-1b, c i d, rezultati su bili razočaravajući. Zaključak je da je njihova sposobnost podržavanja života iznimno ograničena zbog potpunog nedostatka atmosfere ili postojanja atmosfere koja je toliko „tanka” da ne može zaštititi planet od zračenja zvijezde. To ujedno znači da su površine ovih planeta prevruće za život kakav poznajemo.
- TRAPPIST-1b, c, d: Vjerojatno nemaju atmosferu.
- Zračenje: Matična zvijezda bombardira planete snažnim zračenjem.
- Temperatura: Površine su ekstremno vrele.
Znanstvenici sa Sveučilišta u Arizoni ističu da su raniji izvještaji o atmosferi vjerojatno bili samo „šum” same zvijezde, a ne stvarni podaci s planeta. Iako su se neki nadali postojanju ekstremofilnih mikroorganizama, bez guste atmosfere njihove su šanse praktički nikakve.
Ipak postoji tračak nade: TRAPPIST-1e
Iako su planeti b, c i d otpisani, nada i dalje tinja za planete e, f i g. Oni se nalaze na udaljenijim orbitama gdje bi ravnoteža zračenja mogla omogućiti opstanak gušće atmosfere. Među njima, astronomi smatraju TRAPPIST-1e najobećavajućim kandidatom.
JWST je promatrao ovaj planet tijekom četiri različita tranzita. Spektrograf teleskopa zabilježio je suptilne promjene u svjetlosti, što bi moglo ukazivati na prisutnost dušika i metana u atmosferi. Znanstvenici su uvjereni: „Ako TRAPPIST-1e ima atmosferu, ona je pogodna za život”. No, ključno pitanje i dalje ostaje – postoji li ona doista ili je opet riječ o smetnjama zvijezde? Sljedeći koraci istraživanja uključivat će promatranje tranzita dva planeta istovremeno kako bi se precizno odvojio signal atmosfere od šuma zvijezde.
