Iako se mandarine danas čine kao uobičajen prizor na policama naših trgovina, njihova povijest započela je daleko od Europe. Potječu iz Azije, prvenstveno iz područja drevne Kine, odakle su se postupno proširile u druge regije s toplom klimom. S vremenom su stigle i u zemlje Sredozemlja, gdje se i danas masovno uzgajaju – upravo odande dolazi većina mandarina koje Hrvati kupuju tijekom zime.
Što nas potiāe da ih tako rado konzumiramo? Mandarine nemaju samo sladak okus i ugodnu aromu, već sadrće i dobru dozu hranjivih tvari. Njihova soćna pulpa sadrći prije svega vitamin C i biljne spojeve s antioksidativnim svojstvima, uz kalij, male koliāine vitamina B skupine i vlakna koja pospješuju probavu. Tome se dodaju i eteriāna ulja prisutna u kori, odgovorna za karakteristiāan miris i jedan od razloga zašto mandarine povezujemo sa ’svjećinom’.
Trebamo li prati mandarine?
Mandarine definitivno zaslućuju pranje, āak i ako većina nas jede samo pulpu. Kora dolazi u dodir s prašinom, prijevoznim sredstvima, skladištima i rukama mnogih ljudi, a moće biti prekrivena ostacima sredstava za zaštitu bilja ili slojem voska koji štiti plod. Međutim, najvaćnije je ono što se događa u trenutku guljenja: prljavština i kemijski ostaci prisutni na površini lako prelaze s prstiju na komadiće koje stavljamo u usta.
To nije samo teorija. U trogodišnjoj studiji koju su proveli turski, španjolski i kolumbijski znanstvenici, āiji su rezultati objavljeni 2023. godine u āasopisu ’Molecules’, analizirano je 226 uzoraka satsuma mandarina prikupljenih između 2019. i 2021. godine. Plodovi su ispitani cijeli, bez pranja ili guljenja, a u više od 91% uzoraka otkriveni su ostaci barem jednog pesticida, dok su u nekim sluāajevima pronađeni ostaci više pesticida istovremeno.
Istraćivaāi su naglasili da se zaštitne tvari nakupljaju uglavnom na površini ploda, odnosno na kori. Istaknuli su da se tijekom guljenja one mogu lako prenijeti na ruke i nokte, a zatim i na samu pulpu. Dobra vijest je da mandarine ne moraju nućno predstavljati opasnost za zdravlje ako se poštuju osnovne higijenske norme. Jednostavna navika – ispiranje ploda pod mlazom vode i kratko trljanje kore rukom (ili mekom āetkom), a zatim sušenje – znaāajno smanjuje rizik od prijenosa ostataka s kore na ruke i plod.
Rijeā je o malom koraku koji ne mijenja okus mandarine, a moće konkretno poboljšati sigurnost hrane, osobito kada ove plodove dajemo djeci.
