Umjetna inteligencija učinila je ono što desetljećima ljudskog truda nije uspjelo — razotkrila je stotine masivnih, drevnih crteža skrivenih ispod pijeska peruanske pustinje. Ove zamršene figure, nevidljive stoljećima, otkrivaju nove uvide u tajanstvenu civilizaciju Nazca.
U samo šest mjeseci, istraživači s Instituta Nazca Sveučilišta Yamagata i IBM-a udvostručili su broj poznatih Nazca linija, identificirajući 303 nova geoglifa. Njihovi nalazi, objavljeni u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS) i potvrđeni od strane arheologa Masata Sakaija, označavaju jedan od najbržih skokova u arheološkim otkrićima ikada zabilježenih na mjestu pod zaštitom UNESCO-a.

Ove ogromne rezbarije, urezane u pustinjsko tlo između 200. godine pr. Kr. i 650. godine n. Kr., prikazuju stilizirane životinje, biljke i geometrijske oblike — od kojih se neki protežu stotinama metara. Mnogi su ostali nevidljivi jednostavno zbog prostranstva pustinje i ograničenja tradicionalnog mapiranja.
Kako je UI transformirao potragu za Nazca linijama
Više od stoljeća, arheolozi su proučavali Nazca linije koristeći avione, fotografiju i sporo, ručno mapiranje. No, ovaj put, UI je promijenio sve. Obučeni na tisućama zračnih snimaka, napredni algoritmi mogli su uočiti blijede linije i suptilne geometrijske oblike koje su čak i uvježbane oči propustile.
Obrađujući terabajte satelitskih i snimaka iz dronova, sustav je označio potencijalna mjesta za daljnju inspekciju. Među novim otkrićima su:
- Detaljni prikazi mačaka, ptica i riba
- Apstraktni simboli i geometrijski oblici
- Ceremonijalne staze i rute

Tragovi ritualnih putova i svetih putovanja
Dok su stare teorije tvrdile da su Nazca linije izvanzemaljske poruke, najnoviji dokazi ukazuju na nešto puno ljudskije. Sakaijev tim vjeruje da su mnoge figure dizajnirane kao ritualni putovi — svete rute korištene tijekom ceremonija za povezivanje s božanstvima. Ova teorija podupire raniji rad matematičarke i astronomkinje Marie Reiche, koja je život provela dokumentirajući njihovu matematičku preciznost.
Partnerstvo između ljudi i strojeva u arheologiji predstavlja pravu revoluciju. Iako stručnjaci poput dr. Alexandre Karamitrou podsjećaju da tehnologija nije zamjena za ljudski rad, napredak je nezaustavljiv. U pustinji Nazca to znači jasniju sliku o jednoj od najzagonetnijih kultura svijeta i dublje razumijevanje njihove umjetnosti, vjere i domišljatosti koja je cvjetala prije više od 1.500 godina.
