Strah od onoga što bi moglo izaći iz groba vjerojatno je star koliko i čovječanstvo. Iako nas danas plaše filmovi o zombijima, naši daleki preci suočavali su se sa sličnim strahovima na svoj, često vrlo fizički način. O tome svjedoči izvanredno arheološko nalazište iz Njemačke, koje otvara prozor u svijet neolitičkih vjerovanja i rituala.
Tijekom rutinskih, ali kako se pokazalo prijelomnih istraživanja u saveznoj državi Saska-Anhalt, znanstvenici su naišli na ukop koji se zasigurno može nazvati neobičnim. Riječ je o tragu nastojanja da se pokojnik zauvijek imobilizira pod zemljom.
Značenje kamena u grobu starom 4200 godina
Tijekom radova koji su prethodili izgradnji energetske infrastrukture u blizini mjesta Oppin, arheolozi su otkrili grob muškarca u dobi od 40 do 60 godina. Njegovo tijelo položeno je u zgrčenom bočnom položaju, tipičnom za to razdoblje. Ono što je ovaj ukop razlikovalo od stotina drugih bio je ogroman, ravni kamen koji je ležao na njegovim nogama.
Gromada je imala impresivne dimenzije: duljinu veću od 90 centimetara, širinu oko pola metra i debljinu od 10 centimetara. Znanstvenici nemaju sumnje: tamo je postavljen namjerno, kao fizička zapreka koja je trebala zadržati pokojnika na mjestu vječnog počinka. Procjenjuje se da grob potječe iz razdoblja oko 2800. godine pr. Kr., dakle s prijelaza neolitika u brončano doba.
Čak i u kamenom dobu ljudi su se bojali utvara
Vjerovalo se tada da se mrtvi ponekad pokušavaju izvući iz svojih grobova. „Ponekad su mrtve polagali na trbuh. Ako pokojnik leži na trbuhu, on se ukopava sve dublje umjesto da stigne do površine”, objašnjava Susanne Friederich iz Državnog ureda za upravljanje baštinom i arheologiju Saske-Anhalt.
Polaganje tijela licem prema dolje bila je samo jedna od mnogih metoda. Drugi pronađeni grobovi otkrivaju još drastičnije prakse, poput probijanja kostiju kopljem ili prignječenja cijelog tijela gromadama. Sve to ukazuje na raširen, iako vjerojatno ne svakodnevan, strah od bića koja su se u predodžbama različitih kultura vraćala s onoga svijeta.
Izvanredan značaj za arheologiju i kulturu zvonolikih pehara
Otkriće iz Oppina posebno je dragocjeno jer bi moglo biti prvi potvrđeni grob s takvom zaštitom povezan s kulturom zvonolikih pehara na području središnje Njemačke. Pripadnici ove kulture, poznati uglavnom po karakterističnoj keramici, proširili su se Europom prije više od 4500 godina. O njihovom duhovnom životu i pogrebnim praksama još uvijek znamo relativno malo.
Činjenica da prakse „protiv zombija” nisu bile uobičajene u ovoj kulturi čini ovo nalazište još intrigantnijim. To pokazuje da se strah od određenih pokojnika mogao odnositi na pojedinačne slučajeve, možda na osobe koje su umrle na specifičan način ili su za života smatrane posebno moćnima. Interpretacija kamena kao zaštite od povratka mrtvaca najvjerojatnija je, te nam zorno spaja suvremenu maštu sa strahovima ljudi od prije nekoliko tisućljeća.
