Voda u plastičnim bocama sadrži bezbroj plastičnih čestica premalih da bi se videle. Prema najnovijim istraživanjima, ljudi koji svakodnevno piju vodu iz plastičnih boca unose 90.000 više mikroplastičnih čestica godišnje od onih koji koriste višekratne metalne boce. Ova alarmantna statistika baca novo svjetlo na skrivenu opasnost koja vreba u našem svakodnevnom izboru.
Od prekrasnog otoka do spoznaje: Priča Sarah Sajedi
Sarah Sajedi posjetila je tajlandski otok Phi Phi i ostala zadivljena prekrasnim krajolikom Andamanskog mora. Međutim, kada je pogledala u svoja stopala, vidjela je da je bijela pješčana plaža prekrivena plastičnim otpadom, većinom od plastičnih boca.
Nakon godina provedenih u poslovnom svijetu kao suosnivačica tvrtke za ekološki softver, Sajedi je odlučila postati istraživačica nakon ovog iskustva. Uvijek je bila strastvena oko smanjenja otpada, ali je shvatila da problem leži u samoj potrošnji. Ova spoznaja bila je ključna u njenoj odluci da se posveti istraživanju utjecaja plastike na ljudsko zdravlje i okoliš.
Alarmantni rezultati istraživanja: Koliko mikroplastike unosimo?
Kao doktorandica na Sveučilištu Concordia u Kanadi, Sajedi je pregledala više od 140 znanstvenih članaka kako bi utvrdila učinke plastičnih boca na ljudsko tijelo. Rezultati su pokazali da ljudi u prosjeku godišnje unesu između 39.000 i 52.000 mikroplastičnih čestica putem hrane i pitke vode. Ono što je posebno alarmantno jest činjenica da oni koji svakodnevno konzumiraju flaširanu vodu unose gotovo 90.000 više mikroplastičnih čestica u svoj organizam.
„Pijenje vode iz plastičnih boca neizbježno je u hitnim situacijama, ali se ne bi trebalo koristiti u svakodnevnom životu”, objašnjava Sajedi. „Čak i ako nema neposrednih učinaka na ljudsko tijelo, moramo razumjeti potencijal kroničnog oštećenja koje se može razviti tijekom vremena.”
Mikroplastika i nanoplastika: Nevidljivi neprijatelji
Mikroplastika su plastične čestice veličine između jednog mikrometra (1/1000 milimetra) i 5 mm. Nanoplastika je još manja, ispod jednog mikrometra. Te su čestice nevidljive golim okom, ali se neprestano stvaraju tijekom proizvodnje, skladištenja, transporta i raspadanja boca. Posebno su zabrinjavajuće jer ih direktno unosimo s pitkom vodom, za razliku od drugih plastičnih čestica koje ulaze u tijelo kroz hranidbeni lanac.
Plastika niske kvalitete posebno je sklona ispuštanju mikroskopskih ostataka zbog sunčeve svjetlosti, promjena temperature i fizičkog rukovanja. Jednom kada uđu u tijelo, mikroskopske plastike mogu ući u krvotok i dospjeti do vitalnih organa, uzrokujući potencijalno ozbiljne zdravstvene probleme.
Dugoročni učinci na zdravlje: Znanstvena zagonetka
Iako se istraživanja intenziviraju, dugoročni učinci mikroplastike na zdravlje još su uvijek obavijeni velom tajne. Poznato je da mikroplastika može pokrenuti kronični upalni odgovor i izložiti stanice oksidativnom stresu. To potencijalno može dovesti do:
- Poremećaja hormonalnog sustava
- Problema s reproduktivnom funkcijom
- Oštećenja živčanog sustava
Također je povezana s nekoliko vrsta raka. S druge strane, zbog nedostatka opsežnog režima ispitivanja i standardiziranih metoda mjerenja, dugoročni učinci na zdravlje i dalje su nejasni. Potrebna su daljnja istraživanja kako bismo u potpunosti razumjeli opseg ove prijetnje i razvili učinkovite strategije zaštite.
Izazovi u detekciji: Zašto je teško mjeriti mikroplastiku?
Postoje različite analitičke metode za detekciju mikroplastike i nanoplastike, svaka sa svojim prednostima i nedostacima. Neke metode mogu detektirati iznimno male čestice, ali ne mogu odrediti njihov kemijski sastav, dok druge mogu analizirati sastav, ali ne detektiraju najmanje čestice. Osim toga, preciznija i pouzdanija mjerna oprema je iznimno skupa i nije dostupna svim istraživačkim institucijama. Ovo tehničko ograničenje otežava ujednačeno istraživanje na globalnoj razini, prema Sajedi i njenom timu, što usporava napredak u razumijevanju i rješavanju problema.
Nedostatak regulacije: Boce bez kontrole
Vlade diljem svijeta rade na zakonodavstvu za ograničavanje plastičnog otpada. Međutim, trenutno se propisi uglavnom odnose na predmete poput plastičnih vrećica, slamki i ambalažnog materijala. Nasuprot tome, plastične boce, za koje se strahuje da imaju izravan utjecaj na zdravlje, uglavnom su neregulisane. Iako su u nekim regijama SAD-a i Kanade pokrenute progresivne inicijative, globalni regulatorni okvir i dalje nije razvijen. Hrvatska, kao i mnoge druge zemlje, suočava se s istim izazovom – kako efikasno regulirati proizvode koji direktno utječu na zdravlje građana, a istovremeno su dio svakodnevne potrošnje.
Prema održivoj budućnosti: Promjena svijesti
Zagađenje plastikom nije samo ekološki problem, već i problem javnog zdravlja. Pristup pitkoj vodi za sve važan je kao jedno od osnovnih ljudskih prava, ali dugoročno je potrebno izgraditi održivu opskrbu vodom koja ne ovisi o plastičnim bocama. Istraživanje Sarah Sajedi, koje je započelo vizijom koju je ugledala na pješčanim plažama otoka Phi Phi, može biti korak prema vizualizaciji stvarnosti nevidljivog zagađenja i poticanju promjene svijesti u cijelom društvu. Vrijeme je za promišljanje naših navika i prelazak na održivije alternative za dobrobit našeg zdravlja i planeta.
