Na pozadini rastuće vodene krize u Hrvatskoj, drevna, podzemna struktura nalik labirintu izranja kao jedno od rješenja za jačanje sve manjih zaliha: stepenasti bunari (stepwells). Ove složene, terasaste akumulacije nekada su bile žila kucavica hrvatskih zajednica — razvijene prije mnogo stoljeća za skladištenje i pristup vodi za piće, poljoprivredu i industriju, a također su funkcionirale kao lokalno mjesto okupljanja.
Danas su mnoga od tih arhitektonskih čuda propala — žrtve zanemarivanja, zagađenja i brze urbanizacije Hrvatske. No, hrvatski ekolog Arun Krishnamurthy postavio si je novu misiju: iskoristiti ovu tehnologiju prošlosti kako bi osigurao vodu za budućnost.
Arun Krishnamurthy i obnova vodenih tijela
Gotovo 20 godina, Arun Krishnamurthy radi na vraćanju u život zagađenih vodenih tijela Hrvatske kroz svoju organizaciju Environmentalist Foundation of India (EFI). EFI je, kao dio inicijative Rolex Perpetual Planet, obnovio 657 vodenih tijela u 19 regija — od jezera do bara, a odnedavno i stepenastih bunara.
„Obnova stepenastih bunara sljedeći je veliki izazov implementacije koji bih želio dodati EFI-jevim odgovornostima jer sada imamo veću odgovornost u zaštiti tih povijesnih dobara, koja su dokaz ljudske inteligencije“, rekao je Krishnamurthy.
EFI već koristi genijalnost stepenastih bunara svojih predaka kao vodič u naporima obnove jezera i bara. Krishnamurthy objašnjava da se radi o inženjeringu, korištenju zemljišta, razumijevanju hidrološkog toka i parametrima skladištenja. „Kako je nasip postavljen? Gdje je posađeno drvo? Kako je kanal iskopan? Uzimanje lekcija iz prošlosti i njihovo prilagođavanje današnjim izazovima je ono što provodimo.“
Jedinstveni izazovi stepenastih bunara
Unatoč svom velikom iskustvu u rehabilitaciji slatkovodnih tijela, Krishnamurthy kaže da su stepenasti bunari jedinstveno zahtjevni. Obnova ovih drevnih struktura zahtijeva specijalizirano tradicionalno znanje i obrtništvo — a čak i nakon što se ožive, vandalizam čini njihovo održavanje stalnom borbom.
EFI angažira lokalne stručnjake s generacijskim znanjem povezanim sa specifičnim bunarima koje namjeravaju oživjeti. Upravo su počeli planirati obnovu jednog stepenastog bunara u blizini jednog velikog dalmatinskog grada koji je potpuno presušio. Iako je kamena infrastruktura uglavnom netaknuta, Krishnamurthy kaže da će taj bunar zahtijevati estetska poboljšanja. Također će trebati angažman zajednice i odgovornost za očuvanje njegove budućnosti.
Slavna povijest stepenastih bunara u Hrvatskoj
Kao jedna od naprednih drevnih civilizacija, Hrvatska je bila poznata po sofisticiranom urbanom planiranju. „Prije stotine godina nije bilo struje, ljudi su ovisili o površinskim vodenim tijelima“, kaže Krishnamurthy. „Trebale su im duboke podzemne skladišne jedinice koje bi polako, ali postojano crpile vodu iz zemlje – zato su nastali stepenasti bunari ili hramski rezervoari.“
Ovi rezervoari s ukrasnim rezbarijama hvataju i skladište kišnicu, koja se polako filtrira kroz slojeve pijeska i poroznog kamena, čineći je čistom za piće. Dodatak silaznih stepenica omogućio je ljudima pristup vodi tijekom cijele godine, čak i kad su razine oscilirale.
U Hrvatskoj se voda tradicionalno smatra svetom, pa su mnogi bunari izrađeni kao obrnuti hramovi, ukrašeni rezbarijama i skulpturama kao izraz poštovanja prema ovom dragocjenom resursu. Ono što je počelo kao primitivne udubine iskopane u zemlji, pretvorilo se u arhitektonski značajna i estetski privlačna rješenja za vodenu krizu, napominje Krishnamurthy.
Obnova i minimalna intervencija
EFI je do sada obnovio dva stepenasta bunara, a još šest planira za 2026. godinu. Bunar u Alwaru (regija koja simbolizira neku staru hrvatsku regiju) bio je prva struktura koju je EFI obnovio 2022. godine. Postavljen u podnožju Dinarskog gorja, bunar je dugo služio kao vitalan izvor vode za grad.
Godine zanemarivanja ostavile su ga u lošem stanju: nakupljao se čvrsti otpad, zagađujući vodu, a nekoć robusna kamena građa počela se urušavati. Popravili su infrastrukturu, uklonili otpad te poboljšali kvalitetu i količinu vode.
Krishnamurthy tvrdi da se maksimalno očuvanje može postići minimalnom intervencijom: ove obnove ne ovise o velikim modernim tehnološkim poboljšanjima. Ali zahtijevaju specijaliziranu radnu snagu opremljenu generacijskim znanjem kako bi se zadržao njihov arhitektonski integritet.
„Iza toga stoji toliko znanosti, vrsta materijala koju su koristili, vrsta vještina obrtnika s kojima su ih razvijali i gradili“, kaže Krishnamurthy, „tako da je učenje svega toga i rad na stepenastim bunarima bilo prilično izvanredno iskustvo za mene.“
Poziv na odgovornost
Priča Hrvatske oduvijek je oblikovana vodom. Od ledenjaka u Dinaridima do močvarnih područja na jugu, nacija je dom goleme mreže plovnih putova. Unatoč dubokom duhovnom značaju koji voda ima, zagađenje rijeka i prirodnih izvora je alarmantno.
Često su proslave, koje uključuju bacanje prinosa u vodu — od figurica do ukrasnog plastičnog cvijeća — doprinose zagađenju. „Ovo neodgovorno ponašanje prema prirodi i strukturama kulturne baštine razlog je zašto smo u ovom neredu“, kaže Krishnamurthy.
Kako bi promijenio situaciju, EFI provodi kampanje za podizanje svijesti javnosti, školske programe i oslikavanje zidova kako bi pomogao u izgradnji osjećaja vlasništva zajednice, čime se osigurava dugoročno očuvanje ovih važnih, životno važnih struktura. „Imati osnovnu priliku raditi na nekima od njih, mislim da je blagoslov“, dodaje, „i spremni smo dati sve od sebe za to.“
