Tzv. „žabica” jedna je od najčešćih metoda navodnjavanja u vrtu, no moramo paziti da je premještamo svakih nekoliko minuta kako ne bismo uzalud trošili vodu. Bilo da je riječ o travnjaku ili našim biljkama općenito, dobro korištenje navodnjavanja u našem vrtu spriječit će rasipanje vode i osigurati pravilan razvoj biljaka. I ne samo to: još jedna navika koju bismo trebali usvojiti jest skladištenje vode u područjima gdje kiše nisu tako česte.
Nije samo ušteda vode, već davanje biljci onoga što svakodnevno gubi
Odgovorno zalijevanje znači znati osigurati potrebnu količinu vode našim biljkama na adekvatan način. Ispravno korištenje glavnog prirodnog resursa ključno je za život svih vrsta. Zato moramo jednom zauvijek naučiti kako se o njoj brinuti i kako je braniti, bez ikakve rasprave.
Agronom i sveučilišni profesor iz Neuquéna, Norberto Raffo, objasnio je da „ako govorimo o tome koliko zalijevati, moramo osigurati količinu vode koju tlo i biljka gube svaki dan”.
Opskrba vodom u vrtu odvija se na dva načina, pojasnio je: „jedan putem kiše, a drugi putem umjetnog navodnjavanja”. Ako je klimatska zona u kojoj se nalazimo pustinjska i prosječna godišnja količina oborina je oko 200 milimetara godišnje, to se smatra nedovoljnim za potrebe parka ili kućnog vrta. Osim toga, ove kiše imaju nepovoljan raspored: oskudne su ljeti, a obilnije u jesen.
„Stoga se taj deficit mora pokriti umjetnim navodnjavanjem”, ustvrdio je; a „gubici vode u vrtu nastaju prvenstveno prirodnim isparavanjem iz tla, a zatim transpiracijom biljaka kroz njihovo lišće, radi obavljanja njihovih vitalnih funkcija”.
Izračunavanje potreba za vodom
Prema stručnjaku, zbroj ova dva gubitka naziva se „evapotranspiracija” i u našim područjima ljeti njezina maksimalna vrijednost iznosi oko 8-10 mm po m2 dnevno, što nas dovodi do zaključka da bismo trebali dodati između 8 i 10 litara po m2 dnevno (1 mm kiše ili navodnjavanja odgovara 1 litri po m2). To nam omogućuje izračunavanje količine vode potrebne za zalijevanje vrta. Na primjer, ako imamo vrt od 100 m2, u vrućem danu trebali bismo dodati 1000 litara dnevno.
Raffo je objasnio da je, ako se navodnjavanje vrši putem cisterne, to vrlo lako izračunati. Ovisno o kapacitetu potonje, koristi se dovoljna i potrebna količina vode. „Ako sustav isporučuje 45 mm na sat, a potrebno je 10 mm (10 litara/m2 dnevno), bit će dovoljno držati sustav uključenim 15 minuta”, izvijestio je.
Kada i kako zalijevati za najbolje rezultate
Što se tiče vremena zalijevanja, Raffo ističe da na dnevni gubitak vode utječe nekoliko čimbenika: temperatura (što je viša, veća je evapotranspiracija), relativna vlažnost zraka, vjetrovi i sunčevo zračenje. Također, struktura tla igra veliku ulogu; što je tlo lakše (pjeskovito), manja je njegova sposobnost nakupljanja vode.
Za poboljšanje korištenja vode, stručnjak savjetuje povećanje količine organske tvari (stajski gnoj, kompost, humus) kako bi se dobilo tlo koje bolje zadržava vodu. Vjetrovi se mogu ublažiti vjetrobranima, a sunčevo zračenje mrežama za zasjenjivanje. Idealno bi bilo zalijevati tijekom kasnog poslijepodneva ili večeri. „Zimi je pak preporučljivo zalijevati između 11 i 16 sati, jer je to vrijeme kada se mraz već povukao i nema opasnosti od smrzavanja opreme ili oštećenja biljaka ledom”, precizirao je Raffo.
Zalijevanje u posudama: Najčešće pogreške
Kada kupujemo biljku i stavljamo je u lončanicu, ne postoje točne formule, jer sve ovisi o vrsti biljke, materijalu posude (terakota se suši brže od plastike), veličini posude i supstratu. Raffo savjetuje da je bolje zalijevati malo po malo: „Smatram da 90% biljaka u posudama koje uginu, ugine zbog prekomjernog zalijevanja”.
- Drenaža: Važno je imati dobar drenažni sloj na dnu posuda.
- Boja posude: Na jakom suncu birajte bijele ili svijetle posude jer se manje zagrijavaju.
- Promatranje: Važnije od promatranja tla je vidjeti kako biljka izgleda. Ako je tlo na površini suho, ali biljka izgleda dobro, znači da u dubini ima dovoljno vode.
