Ritual koji počinje s prvim mirisom
Poklanjanje knjiga običaj je koji nadilazi generacije i ukuse. No, primanje knjige na dar krije poseban ritual koji započinje onog trenutka kada se razdere ukrasni papir i osjeti onaj nepogrešivi miris koji izbija iz svake njezine stranice. Čak i oni koji se ne smatraju redovitim čitateljima priznaju privlačnost tog mirisa, koji je postao univerzalno cijenjen element.
Fascinacija aromom knjiga nadilazi puki ukus ili nostalgiju. Yohan Cervi, profesorica u Visokoj školi za parfeme u Parizu, objašnjava da taj miris doživljavamo kao ugodan jer se ne percipira kao „neprijateljski”. Budući da nije životinjskog, ljudskog niti prehrambenog podrijetla, ne doživljavamo ga kao opasnost. Umjesto toga, on priziva smirenost, koncentraciju i tišinu.
Raznolikost aroma: Od mineralnih do medenih nota
Nisu sve knjige iste, a to vrijedi i za njihov miris. Stručnjaci ističu kako nove knjige obično ispuštaju mineralne note, dok stariji primjerci s vremenom razvijaju slađe, drvenaste i medene nijanse. Taj proces spore razgradnje papira i tinte oslobađa aromatične molekule koje pridonose olfaktornoj složenosti svakog sveska.
- Nove knjige: Odlikuju se čistim, gotovo sterilnim mirisom koji podsjeća na svježi papir i tiskarske strojeve.
- Stare knjige: Poprimaju gustoću koja podsjeća na prašinu, drvo ili čaj koji je dugo stajao. Ta evolucija može podsjećati na suhu travu, piljevinu ili stari namještaj.
Taj diskretan, gotovo skriven miris najintenzivnije se osjeti pri ulasku u staru knjižaru ili knjižnicu, gdje se miješaju mirisi različitih desetljeća i prostora poput tavana ili podruma.
Znanost iza mirisa i UNESCO-va baština
Posebnost ove arome pobudila je i interes znanstvenika. Još 2017. godine istraživači su predložili da se miris starih knjiga prizna kao svjetska nematerijalna baština UNESCO-a. Studija objavljena u časopisu Nature identificirala je molekule odgovorne za ovaj fenomen: octenu kiselinu (ocat), aldehide (citrusi i voće), vanilin (vanilija) i benzojevu kiselinu (med).
Upravo se te tvari danas koriste u izradi sobnih mirisa s aromom „knjižnice” ili „stare knjige”, koji su postali popularni među ljubiteljima interijera. Međutim, nemoguće je u potpunosti replicirati autentičnost jer knjige imaju „pamćenje mjesta”. Budući da je papir porozan, on upija miris okoline – bilo da je riječ o mirisu stare primorske konobe, gradskog stana ili mirne spavaće sobe. Zato dvije identične knjige mogu mirisati potpuno drugačije ovisno o tome gdje su godinama stajale.
U digitalnom dobu, fizička knjiga ostaje nezamjenjiv senzorni objekt. Spajajući dodir, vid i miris, ona jača emocionalnu vezu s čitanjem, što objašnjava zašto tiskana izdanja i dalje dominiraju kao omiljeni darovi koji čuvaju uspomene i kolektivnu memoriju.
