Ponekad je dovoljno samo prijeći kućni prag ili proći pokraj pekare da bi nam određeni miris zaokupio pažnju. U djeliću sekunde izranja slika iz prošlosti: bakina kuhinja, točno određeni stol, razgovori i emocije. Sjećanje dolazi samo od sebe, bez ikakva napora. Može izazvati osmijeh, ganuće, a ponekad i nemir. To se događa jer mirisi djeluju izravno, zaobilazeći racionalne filtre i dopirući ravno do onih dijelova mozga koji su odgovorni za emocije. Upravo zato su mirisi Božića – cimet, mandarine, začini – tako prepoznatljivi. Oni nas ne samo informiraju da je stigao prosinac, već čine Božić „opipljivim“.
Što je to olfaktorna memorija?
Olfaktorna memorija, koja se naziva i pamćenje mirisa, sposobnost je mozga da pamti mirise i povezuje ih s emocijama, situacijama i specifičnim događajima. To je jedan od najstarijih i najprimarnijih mehanizama pamćenja koje čovjek posjeduje.
Kako funkcionira pamćenje mirisa? Sve počinje u nosu. Mirisne molekule dopiru do olfaktornog epitela (koji oblaže nosnu šupljinu), gdje ih hvataju receptori. Odatle se živčani signal kreće do mozga, točnije do olfaktornog bulbusa – strukture u prednjem dijelu mozga koja čini ključno središte za početnu obradu mirisnih informacija. Zatim, što je iznimno važno, on izravno doseže strukture odgovorne za emocije i pamćenje, kao što su amigdala i hipokampus. Za razliku od vizualnih ili slušnih podražaja, miris do emocija dolazi brže, gotovo kao prečica.
Kodiranje mirisa i konteksta
Ovaj proces naziva se kodiranje mirisa. To znači da se aroma pamti zajedno s cijelim kontekstom: mjestom, ljudima, atmosferom, pa čak i temperaturom i zvukom. Zato miris božićnog drvca nije samo miris drveta. To je često cijeli paket sjećanja: toplina doma, svjetlost lampica, uzbuđenje i radost nadolazećih blagdana. Hrvati često ističu da ih upravo miris domaće orahnjače ili maka vraća u djetinjstvo, čak i desetljećima kasnije.
Važno je naglasiti da se olfaktorna memorija formira vrlo rano. Već novorođenčad reagira na poznate i nepoznate mirise, a dječji mozak intenzivno bilježi senzorne asocijacije. Stručnjakinja objašnjava:
„Olfaktorna papila, do koje mirisni podražaj dolazi putem mirisnog živca, povezana je različitim neuronskim putovima s moždanom korom te strukturama limbičkog sustava i hipokampusa. Zahvaljujući tim vezama, ljudski mozak povezuje mirisna i emocionalna sjećanja. Nije lako utvrditi što je prvo: ljudsko pamćenje je mreža veza, ali mirisi i emocije sigurno igraju u istom timu. Ključ za pamćenje i povezivanje je ponavljanje, koje učvršćuje trag pamćenja iz kratkoročnog u dugoročno“, objašnjava dr. Agnieszka Wierzbicka-Fijołek, specijalistica dječje i adolescentne psihijatrije.
Utjecaj mirisa na emocije i sigurnost
Mirisi povezani s blagdanima su tako postojani jer se svake godine iznova prizivaju u sjećanje. Ako su tijekom prvih godina života Badnjak i Božić mirisali na mandarine i cimet, mozak je „naučio“ da je to miris radosti, mira i sigurnosti. Pamti će to desetljećima. Olfaktorna memorija radi i u suprotnom smjeru. Miris plina ili paljevine odmah pokreće alarm, čak i prije nego što stignemo razmisliti da nešto nije u redu. To pokazuje da pamćenje mirisa ima i zaštitnu funkciju: upozorava na opasnost i priprema tijelo na stres.
Primjena u marketingu i terapiji
Moć mirisnog pamćenja prepoznali su znanstvenici, ali i stručnjaci za prodaju. Aromamarketing se koristi ciljanim mirisima u trgovinama kako bi izazvao određene emocije. Klasičan primjer je miris svježeg kruha u supermarketima, koji često dolazi iz raspršivača kako bi potaknuo asocijacije na dom i svježinu, čime se kupci opuštaju i lakše troše novac.
- U gastronomiji: Miris jela poput sarme ili pečenja može nas natjerati da naručimo to jelo u restoranu čim ga osjetimo, tražeći emocionalnu utjehu.
- U kinima: 5D kina koriste mirise za jačanje emocionalne percepcije slike, „sidreći“ sjećanje na scenu.
- U terapiji: Aromaterapija koristi prirodna eterična ulja poput lavande za smanjenje stresa i poboljšanje sna.
Mozak daje značenje aromama, bilježeći ih zajedno s emocijama iz ranih godina života. Ne čudi stoga što su nam mirisi cimeta i mandarina prva asocijacija na sreću – jer za naš mozak, to su mirisi sretnog Božića.
