Prosinac ne stiže tiho. Dolazi opterećen, užurban, s osjećajem da se sve skuplja u isto vrijeme. Kalendar se puni obvezama, oproštajima, bilancama, neodgodivim sastancima i obećanjima koja se ne ispunjavaju uvijek. U ovo doba godine, kada je prostor za ispravljanje smjerova oskudan, ono što se pojavljuje nije samo umor: to je mješavina emocionalne zasićenosti, hitnosti i potrebe za smislom.
Posljednjih godina ovaj fenomen postaje sve očitiji. Prema podacima Opservatorija dobrobiti Sveučilišta Siglo 21, 41% Argentinaca prolazi kroz više interpersonalnih sukoba u prosincu. Ministarstvo rada ističe da je to mjesec s najvećim brojem otkaza, od kojih su mnogi povezani s iscrpljenošću. Sveučilište Austral upozorava da više od polovice ljudi dočeka kraj godine bez važnih razgovora. Ne radi se samo o stresu: radi se o nakupljanju svega što je ostalo neriješeno.
Što nam greške mogu otkriti
Tijelo je obično prvi prevoditelj tog prelijevanja. Uporan umor, razdražljivost, napetost u mišićima, nesanica, nedostatak koncentracije. To su signali koji se često normaliziraju ili pripisuju svakodnevnom ritmu, ali funkcioniraju kao upozorenja. Iz ontološkog pristupa ti simptomi nisu pogreške: oni su poruke. Ukazuju na to da nešto treba revidirati, imenovati ili riješiti.
U radnom okruženju ova iscrpljenost postaje vidljivija. Umorni timovi, ciljevi koji nisu ispunjeni, procjene učinka, užurbana zatvaranja. Kada nema prostora za dijalog, individualne napetosti pretvaraju se u kolektivno nezadovoljstvo. Zato je, čak i kada godina već završava, i dalje vrijedno otvoriti razgovore, preispitati očekivanja i prihvatiti da se neće sve moći riješiti u nekoliko dana.
Signali emocionalne iscrpljenosti
Psihijatar Fernando Taragano stavlja fokus na fenomen koji je sve češći: emocionalni umor. „’Umoran sam’ je rečenica koju čujem svaki dan”, ističe on i pojašnjava: „Ponekad je prati nervozan smijeh, ponekad rezignacija. Ali iza toga se krije nešto dublje. Nije to samo fizički umor: to je emocionalna iscrpljenost koja se nakupljala.”
Emocionalni umor nije lako otkriti jer se ne manifestira uvijek očitom tugom ili plačem. Može se pojaviti kao:
- Apatija i nepovezanost.
- Poteškoće u uživanju u aktivnostima.
- Osjećaj funkcioniranja na „autopilotu”.
- Razdražljivost bez očitog razloga.
Ova vrsta iscrpljenosti obično se javlja kod osoba koje nose veliki teret: onih koji brinu o drugima, onih koji žive pod stalnim pritiskom ili onih koji prolaze kroz dugotrajne sukobe. Za razliku od depresije, emocionalna iscrpljenost izravno je povezana s preopterećenošću i nedostatkom prostora za oporavak.
Kako izaći iz začaranog kruga?
Prevladavanje emocionalne iscrpljenosti nije trenutačno. To uključuje proces koji je ponekad bolan, ali duboko iscjeljujući. Neki bitni koraci uključuju:
- Prepoznavanje: Imenovanje stanja već je olakšanje. To nije lijenost ni slabost.
- Smanjenje samokritičnosti: Nitko ne može sve. Ne mora sve ispasti savršeno. Postavljanje granica i traženje pomoći čin je mentalnog zdravlja.
- Pravi odmor: Ne radi se samo o spavanju. Riječ je o emocionalnom odmoru: smanjenju podražaja, zaustavljanju multitaskinga i pronalaženju trenutaka tišine.
- Povezivanje s onim što vas hrani: Povratak aktivnostima koje pružaju zadovoljstvo, bez pritiska rezultata.
- Razgovor: Podijelite osjećaje s osobom od povjerenja ili potražite stručnu pomoć.
Stručnjaci se slažu da se ne radi o tome da „sve popravite” prije kraja godine, već o nečem jednostavnijem i dubljem: slušanju onoga što umor želi reći. Prosinac ne bi trebao biti samo prisilno zatvaranje, već svjesna stanka. Trenutak za reviziju onoga što je ostalo neriješeno, što boli i što treba pozornost. Ne da biste sve riješili odmah, već da biste na to počeli gledati s iskrenošću.
