S dolaskom zime, mnogi ljudi primjećuju jasnu promjenu u svom društvenom ponašanju. Manje je želje za izlascima, improvizirani programi su smanjeni, a želja za ostankom kod kuće raste. Iako se ovaj fenomen obično pripisuje samo hladnoći ili nedostatku svjetla, psihologija objašnjava da ima mnogo dublje korijene. Nije riječ o lijenosti ili nezainteresiranosti za druge. Zapravo, ovo društveno povlačenje prilično je čest odgovor organizma na kombinaciju bioloških, emocionalnih i okolišnih čimbenika koji izravno utječu na naše mentalno stanje.
Nedostatak svjetla i njegov utjecaj na raspoloženje

Jedan od najvažnijih čimbenika je Smanjenje broja sati sunčeve svjetlosti. Tijekom zime tijelo proizvodi manje serotonina, ključnog neurotransmitera povezanog s emocionalno blagostanje, i više melatonina, hormona koji regulira san.
Ova kemijska neravnoteža Može uzrokovati osjećaj umora, apatije i manje motivacije za društvenu interakciju. S psihološkog stajališta objašnjava se da kada razina energije opada, Mozak daje prednost odmoru i samozaštiti nad vanjskom stimulacijom.
Emocionalno utočište kao mehanizam zaštite

Povijesno gledano, ljudi su ovu sezonu povezivali s za uštedu energije i zaštitu od okoliša. Čak i ako danas ne ovisimo o klimi za preživljavanje, Mozak zadržava dio tih obrazaca.
Iz ove perspektive, Smanjenje društvenog života nije izolacija, već način da potražim emocionalnu sigurnost. Dom, poznati prostori i predvidljive rutine daju osjećaj kontrole koji je posebno utješan u ovo doba godine.
Psihologija objašnjava da, u ovom trenutku, Mnogi ljudi preferiraju intimnije i selektivnije veze, smanjujući njihov društveni krug na prirodan i privremen način. Nije da želiš biti sam cijelo vrijeme, ali traži se veća emocionalna kvaliteta i manje stalnih podražaja.
U većini slučajeva, Zima vas jednostavno poziva da usporite tempo, bolje birate svoje veze i brinete o sebi iznutra prema van. Razumijevanje ovog procesa iz psihološke perspektive omogućuje vam da ga doživite s manje krivnje, a više razumijevanja.
