Možda ste to doživjeli kod kuće: jedno dijete se potpuno slomi zbog običnog komentara, male promjene plana ili pogleda koji nije očekivalo. Drugo se, s druge strane, čini nepobjedivim: padne, naljuti se na trenutak… i nastavi dalje kao da se ništa nije dogodilo. U tom trenutku javlja se veliko pitanje: zašto su neka djeca tako osjetljiva, a druga gotovo nimalo?
Odgovor ne leži u odgoju niti u činjenici da je jedno dijete „slabo“, a drugo „jako“. To ima više veze s načinom na koji svako dijete obrađuje okolinu i emocije. Kako bi to objasnila, psihologija koristi tri vrlo jasne metafore: djeca orhideje, djeca tulipani i djeca maslačci.
Ne reagiraju sva djeca na isti način
Godinama smo slušali kako sva djeca trebaju iste stvari: granice, ljubav, pravila i stabilnost. I to je istina… ali samo djelomično. Stvarnost je takva da Hrvati, kao i svi roditelji diljem svijeta, primjećuju kako svako dijete svijet doživljava drugačije. Neki su reaktivniji na promjene, buku, sukobe ili emocionalno okruženje koje ih okružuje, dok se drugi lakše prilagođavaju.
Odakle dolaze ove metafore?
Izrazi dijete orhideja, dijete tulipan i dijete maslačak nastali su 90-ih godina prošlog stoljeća kroz istraživanja pedijatra i psihijatra Thomasa Boycea. Zajedno s istraživačem Bruceom Ellisom razvio je teoriju diferencijalne osjetljivosti, koja objašnjava zašto su neka djeca posebno osjetljiva na okolinu… kako u negativnom, tako i u pozitivnom smislu.
S vremenom su ove ideje izašle iz znanstvenih krugova i postale popularne kako bi pomogle obiteljima razumjeti da nemaju sva djeca iste potrebe. Ne radi se o etiketama ili dijagnozama, već o načinima boljeg razumijevanja njihovih emocionalnih potreba.
Djeca orhideje: najosjetljiviji među nama
Takozvana djeca orhideje:
- proživljavaju stvari s većim intenzitetom,
- mogu biti emocionalno preplavljena,
- trenutačno osjećaju napetost, promjene ili stres,
- često ih se doživljava kao „hiperosjetljive“.
No, postoji ključan aspekt: u sigurnom, poštujućem i stabilnom okruženju, ova djeca cvjetaju na izvanredan način. Ona su empatična, promatralačka, kreativna i duboka. Problem nastaje kada se od njih očekuje da podnose sve „kao da nije ništa“. Tada ne postaju jači, već se „gase“, što može značajno utjecati na njihovu emocionalnu dobrobit.
Djeca maslačci: prirodna otpornost
Djeca maslačci teže k tome da se:
- lako prilagođavaju novim situacijama,
- brzo oporavljaju od frustracija,
- čine se malo pogođenima problemima,
- dobro snalaze čak i u kompliciranim okruženjima.
To ne znači da nemaju osjećaje. Jednostavno, njihov je emocionalni sustav manje reaktivan. Ipak, i njima je potrebna emocionalna podrška, čak i ako to ponekad prođe nezapaženo jer se „uvijek čine dobro“.
Djeca tulipani: zlatna sredina
Između ova dva ekstrema nalaze se djeca tulipani. Nisu osjetljiva poput orhideja, ali ni otporna poput maslačaka. Stvari na njih utječu, ali se obično uspijevaju regulirati uz malu pomoć. Zapravo, većina djece spada u ovu kategoriju, iako ih često odgajamo kao da su svi isti – a nisu.
Što to znači za obitelji?
Ključ nije u klasificiranju, već u prestanku uspoređivanja. Ono što je za jedno dijete jednostavan izazov, drugome se može činiti kao nepremostiva prepreka. I to nije znak slabosti, već znak osjetljivosti. Razumijevanje je li vaše dijete sličnije orhideji, tulipanu ili maslačku pomaže u prilagodbi očekivanja i, prije svega, vrste podrške koja mu je potrebna. Ne radi se o tome da „očvrsnemo“ osjetljivu djecu ili „omekšamo“ onu otporniju, već o tome da svakome pružimo odgovarajuće okruženje za siguran, poštovan i sretan rast.
