Planeta Zemlja, baš kao i neka druga nebeska tijela, posjeduje vlastiti kozmički „rep” koji se proteže na noćnu stranu planeta preko dva milijuna kilometara. Na ovu fascinantnu činjenicu podsjetili su znanstvenici nakon aktivnih rasprava oko repova kometa, posebice međuzvjezdane komete 3I/ATLAS, piše IFLScience.
Kako nastaje Zemljin magnetorep?
Ovaj fenomen, znanstveno poznat kao magnetorep, nastaje zahvaljujući složenoj interakciji Zemljine magnetosfere sa solarnim vjetrom — snažnim tokom nabijenih čestica koje neprekidno izlijeću sa Sunca. Proces formiranja je dinamičan i neprekidan:
- Kada solarni vjetar udari u magnetsko polje našeg planeta, on ga snažno sabija s dnevne strane (strane okrenute Suncu).
- Istovremeno, taj isti vjetar rasteže magnetsko polje na noćnoj strani.
- Rezultat je formiranje duge strukture u obliku suze koja se proteže duboko u svemir.
Sastav i promjene oblika
Prema podacima koje navodi NASA, magnetosfera zahvaća nabijeni plin — plazmu — koja zapravo i tvori taj rep, povlačeći se u smjeru suprotnom od Sunca. Međutim, ova struktura nije statična. U trenucima snažnih magnetskih oluja, ovaj rep se može drastično deformirati, a ponekad i potpuno promijeniti svoj oblik.
Jedan od najzanimljivijih primjera dogodio se nedavno:
- Tijekom 2023. godine, snažno izbacivanje koronalne mase sa Sunca natjeralo je magnetosferu da privremeno pređe u neobičan oblik.
- Znanstvenici su tu formaciju nazvali „Alfvenova krila”, što pokazuje koliko je naš magnetski štit zapravo fleksibilan i reaktivan na svemirske vremenske uvjete.
Misterij golemih dimenzija
Iako su magnetorep istraživale brojne svemirske letjelice i misije, Europska svemirska agencija (ESA) priznaje da značajan dio procesa koji se odvijaju unutar njega ostaje velika zagonetka. Glavni razlog tome su njegove kolosalne dimenzije koje otežavaju sveobuhvatno promatranje.
Na današnji dan pouzdano je poznato da se ovaj nevidljivi rep proteže najmanje na 2 milijuna kilometara u svemir, ali znanstvenici vjeruju da bi njegova stvarna duljina mogla biti čak i veća, skrivajući još mnoge tajne o interakciji našeg planeta s okrutnim uvjetima otvorenog svemira.
