Neočekivani faktor koji oblikuje um
Kada se govori o inteligenciji, obično se razmišlja o genetici, ranoj stimulaciji, obrazovanju ili čak utjecaju obiteljskog okruženja. Međutim, s vremena na vrijeme, neko istraživanje uvede nijansu koja nas tjera da preispitamo sve navedeno i još mnogo toga. Upravo se to dogodilo s radom s Harvarda koji je analizirao tisuće slučajeva kako bi razumio može li mjesec rođenja na neki način uvjetovati kognitivni razvoj.
Fokus studije su djeca rođena krajem godine: listopad, studeni i prosinac. Tri mjeseca koja, na papiru, ne bi trebala imati ništa posebno, ali u praksi definiraju položaj tih maloljetnika unutar obrazovnog sustava. Oni su obično najmlađi u razredu. Oni koji ulaze s manje navršenih mjeseci i moraju pratiti ritam vršnjaka koji su, u nekim slučajevima, stariji od njih gotovo godinu dana. Taj detalj, koji na prvi pogled izgleda kao nedostatak, upravo je ono što je privuklo pažnju istraživača. Što se događa kada dijete raste, uči i socijalizira se uvijek kao najmlađe? Odgovor studije je jasan: događa se više nego što mislimo.
Mali napor koji donosi velike rezultate
Kada dijete rođeno u prosincu sjedne u svoju prvu učionicu pored drugog koje je rođeno u siječnju, razlika između njih dvoje je ogromna u evolucijskom smislu. Jedno može biti blizu šeste godine, dok je drugo tek navršilo petu. U odrasloj dobi to ne znači ništa, ali u djetinjstvu mijenja sve: neurološku zrelost, pažnju, motoričku snagu, jezik i emocionalno upravljanje.
Harvardska studija polazi od ovog početnog jaza. Prema njihovim zaključcima, maloljetnici rođeni u posljednjim mjesecima godine moraju uložiti dodatni napor kako bi pratili ritam ostalih. To nije dramatičan napor niti nešto nemoguće, ali je konstantan rad. To su djeca koja se u većini slučajeva moraju više koncentrirati, više promatrati i brže se prilagođavati. Taj prekomjerni napor, ponavljan dan za danom, djeluje kao svojevrsni kognitivni trening. Razvija se održiva pažnja, poboljšava sposobnost rješavanja problema te jačaju kreativnost i mentalna fleksibilnost. Ova djeca od rane dobi uče tražiti strategije kako bi se izjednačila s drugima.
Socijalne vještine i otpornost kao skriveni aduti
Studija se ne zaustavlja samo na akademskom polju. Također analizira kako se ova djeca ponašaju na društvenom planu. Biti najmlađi u razredu podrazumijeva više promatranja, interpretiranja i pregovaranja. Zahtijeva prilagodbu dinamici koju su drugi već stvorili. Tu se pojavljuje još jedan zanimljiv obrazac: ovi maloljetnici ranije razvijaju ključne socijalne vještine. Poboljšavaju komunikaciju, izoštravaju empatiju i uče se kretati u grupama gdje je njihova zrelost u početku nešto manja.
Osim toga, istraživanje otkriva da djeca rođena krajem godine često razvijaju raniju otpornost (resilijenciju), jer odrastaju naviknuta na male, ali kontinuirane izazove. To kuje karakter koji ima više strpljenja, toleranciju na frustraciju i sposobnost prilagodbe koja ih prati do odrasle dobi. Jednostavno rečeno: ranije nauče ustati, ustrajati i pokušati ponovno. Iako mjesec rođenja nije jedini faktor u ogromnoj slagalici inteligencije, Harvard podsjeća da izazovi često postaju prilike koje razvijaju alate što ponekad prolaze nezapaženo kod roditelja i edukatora.
