Ideja o probijanju tunela s jedne strane Zemlje na drugu klasik je znanstvene fantastike koji je desetljećima golicao maštu istraživača. Ipak, suvremena znanost je nedvosmislena: realizacija takvog projekta apsolutno je nemoguća zbog nepremostivih fizičkih i tehničkih ograničenja.

Gdje prestaje tehnologija, a počinje fizika?
Prema najnovijim geofizičkim istraživanjima, najdublja točka do koje je čovjek ikada uspio prodrijeti je Kolska ultraduboka bušotina u Rusiji, koja je dosegla dubinu od 12.263 metra. Tamo su znanstvenici otkrili stijene zasićene vodom i metamorfni granit, što je potpuno proturječilo njihovim početnim očekivanjima.
Danas Kina poduzima ambiciozan pothvat bušenja okna dubokog 10 kilometara, no čak je i to tek sitni korak na dugom putu. Debljina kontinentalne kore iznosi oko 30 km, dok je oceanska kora tanka oko 7 km, što dodaje nevjerojatne logističke složenosti svakom pokušaju dubljeg prodiranja.

Glavne prepreke: Pakleni tlak i temperature
Glavne barijere za stvaranje tunela su enormni tlak i ekstremno visoke temperature. Jeste li znali da se tlak povećava za jednu atmosferu svaka tri metra dubine? Blizu same jezgre planeta, tlak je toliko visok da se uobičajene tvari pretvaraju u ono što znanstvenici nazivaju „atomskom juhom”.
- Ekstremna vrućina: Temperatura vanjske jezgre doseže nevjerojatnih 5.200°C, što čini hlađenje bilo kakvih instrumenata fizički nemogućim.
- Sastav jezgre: Čak i kada bismo imali materijale koji mogu izdržati temperaturu površine Sunca, unutarnja jezgra Zemlje — masivna, čvrsta sfera od nikla i željeza — bila bi sljedeća nepremostiva prepreka.
- Gravitacijski paradoks: U samom središtu Zemlje, bilo koji objekt našao bi se u stanju bestežinskog stanja, a nakon prelaska te točke, centar gravitacije počeo bi vas „vući” natrag u suprotnom smjeru.
Znanstvenici jasno ističu: tunel kroz Zemlju nije nemoguć zbog nedostatka financija ili nedovoljno razvijene tehnologije, već zbog temeljnih svojstava materije i nepokolebljivih zakona fizike.
