Prehrambeni lanac često se čini kao kruti sustav u kojem svaka vrsta dobro poznaje svoje granice u odnosu na grabežljivce i plijen. Insekti s otrovnim žalcima, poput pčela ili stršljena, tradicionalno zauzimaju prednost zahvaljujući svojoj kemijskoj obrani. Međutim, istraživanje provedeno u Japanu pokazuje da neke male barske žabe ne samo da love stršljene, potencijalno smrtonosne kukce, već i podnose njihove ubode bez vidljivih posljedica.
Znanstvenici promatraju žabe koje jedu stršljene bez oštećenja
Studiju, objavljenu u časopisu Ecosphere, vodio je Shinji Sugiura, ekolog sa Sveučilišta u Kobeu, poznat po analizama interakcija između općih grabežljivaca i visoko branjenog plijena. Tijekom terenskog rada, tim je primijetio neočekivano ponašanje: barske žabe koje hvataju i gutaju kukce sa žalcem bez pokazivanja vidljivih znakova boli ili stresa. Ono što je započelo kao povremeno promatranje pretvorilo se u sustavni eksperiment.
Prema izvješćima, ukupno 45 odraslih žaba bilo je izloženo trima različitim vrstama stršljena. Rezultati su bili zapanjujući. Stopa uspjeha premašila je 90% protiv žutog stršljena, a ostala je visoka čak i s većim i agresivnijim vrstama. Nakon gutanja plijena, vodozemci bi gotovo odmah nastavili sa svojim uobičajenim ponašanjem, bez produženih razdoblja oporavka.
Zašto otrov stršljena nema učinka na ove žabe?
Kontrast je iznenađujući ako se uzme u obzir snaga dotičnog otrova. Toksini prisutni u ubodima stršljena sadrže amine, peptide i enzime sposobne uništiti tkiva i poremetiti srčane i neurološke funkcije. Različiti laboratorijski testovi pokazali su da samo jedan ubod azijskog gigantskog stršljena može biti smrtonosan za male sisavce ako otrov uđe izravno u krvotok.
Tijekom testova, kukci su uboli žabe u osjetljiva područja poput usta ili jezika. Međutim, istraživači nisu otkrili ozbiljne ozljede niti alarmantne fiziološke reakcije. Ova činjenica potvrđuje ideju da toksičnost otrova ovisi i o njegovom sastavu i o biologiji vrste koja ga prima.
Biološki ključevi koji objašnjavaju otpornost žaba
Znanstvenici razmatraju nekoliko hipoteza. Jedna od njih ukazuje na ojačane fizičke barijere u koži i sluznici, koje bi ograničile apsorpciju otrova. Druga se fokusira na slinu žaba, koja ima posebna svojstva: kada grizu, ona postaje manje viskozna, što olakšava brzo gutanje i skraćuje vrijeme koje kukac ima za obranu.
Također se proučava postojanje unutarnjih adaptacija, poput enzima sposobnih za neutralizaciju toksina ili modifikacija u živčanim kanalima koji blokiraju percepciju boli, što je mehanizam usporediv s onim opaženim kod drugih životinja otpornih na otrove. Studija proširuje znanje o evolucijskoj ekologiji i otvara obećavajuće putove za medicinska istraživanja.
