Zrakoplovstvo se suočava s ogromnim izazovom dekarbonizacije, a jedan od najobećavajućih smjerova čini se razvoj održivih goriva. Zanimljiv i pomalo iznenađujući prijedlog na ovo tržište bi uskoro mogao donijeti projekt koji svoje korijene vuče iz – kuhinje. Znanstvenici iz sedam europskih zemalja pripremaju se za pokretanje inicijative kojoj je cilj pretvoriti otpad od rajčice u punovrijedno gorivo za zrakoplove.
Projekt pod nazivom ToFuel, kojim koordinira Tehničko sveučilište u Grazu, službeno će započeti 1. siječnja 2026. godine. Iako zvuči kao ideja iz znanstveno-fantastičnog romana, iza ovog pothvata stoji konkretan proračun od 3.500.000 € i četverogodišnji plan istraživanja. Cilj je razviti metodu koja bi omogućila korištenje ljuski, stabljika ili nezrelih plodova, koje generira europska prerađivačka industrija, za proizvodnju goriva koje zadovoljava međunarodne standarde.
Sedamnaest milijuna tona rajčice godišnje
Opseg potencijalnog pothvata je uistinu velik, s obzirom na veličinu europske proizvodnje. Europska unija je treći najveći proizvođač rajčice na svijetu, a godišnje se ovdje ubere oko 17.000.000 tona ovog povrća. Nakon prerade u sokove, piree ili koncentrate, ostaju goleme količine biomase – lišće, stabljike, ljuske i sjemenke. Trenutno taj materijal najčešće završava na odlagalištima ili u spalionicama, stvarajući troškove i logističke probleme prerađivačima. Projekt ToFuel pokušava preokrenuti tu logiku, pretvarajući problematičan otpad u vrijednu sirovinu.
Za tvrtke iz prehrambene industrije takva bi perspektiva mogla značiti prijelaz s pozicije onoga tko plaća zbrinjavanje otpada na dobavljača sirovine za novu generaciju biorafinerija. Procjenjuje se da bi, kada bi se uspjeli iskoristiti svi dostupni ostaci rajčice, oni mogli zadovoljiti oko 3% potreba EU-a za održivim zrakoplovnim gorivom do 2030. godine. Na razini cijelog kontinenta to nipošto nije malo, iako naravno ne predstavlja revolucionarni preokret. To ipak pokazuje da traženje rješenja može voditi kroz potpuno neočekivane staze.
Ekstruzija i hidrotermalno ukapljivanje
Ključ uspjeha je razvoj učinkovite metode prerade vlažne i vlaknaste biomase. Istraživački tim testira dvije napredne tehnologije. Prva od njih je ekstruzija, proces koji se sastoji od zagrijavanja otpada pod visokim tlakom i njegove nagle dekompresije. Ova metoda fizički razbija stanične strukture, pripremajući materijal za fermentaciju tijekom koje ga posebni mikroorganizmi pretvaraju u ulja bogata lipidima.
Drugi put je takozvano hidrotermalno ukapljivanje. U ovom pristupu mokra biomasa se obrađuje na visokoj temperaturi i pod tlakom, što dovodi do nastanka bioulja i biougljena. Oba međuproizvoda dobivena u ovim procesima – i lipidi i bioulje – zatim se usmjeravaju u daljnju fazu prerade metodom HEFA.
Tehnologija HEFA, poznata i kao HVO, sastoji se od hidrogenacije estera i masnih kiselina, što u konačnici daje gorivo kemijski gotovo identično konvencionalnom dizelskom gorivu. Riječ je o takozvanom drop-in gorivu koje se može koristiti u postojećim motorima bez ikakvih modifikacija, u mješavini s fosilnim gorivima do 50%. Njegova prednost je odsutnost aromatskih spojeva i sumpora te visok cetanski broj.
Više od samog goriva
Vizija tvoraca projekta ToFuel nadilazi samu proizvodnju goriva. Riječ je o stvaranju modela biorafinerije bez otpada, klimatski neutralne, koja djeluje u zatvorenom krugu. Osim zrakoplovnog goriva, od ostataka rajčice nastajala bi i gnojiva, hrana za životinje ili ulja s nutritivnom vrijednošću. Takav holistički pristup maksimizira vrijednost sirovine i realno se uklapa u ideje kružnog gospodarstva.
Unatoč obećavajućim pretpostavkama, projekt se suočava s temeljnim izazovom, zajedničkim većini inicijativa vezanih uz biogoriva – ekonomskom isplativošću. Kako naglašava Marlene Kienberger s Tehničkog sveučilišta u Grazu, čak ni najekološkije rješenje nema šanse za komercijalni uspjeh ako ne bude cjenovno konkurentno tradicionalnim gorivima. Tržište HVO-a dinamično raste, ali se i dalje bori s problemom osiguravanja dovoljne količine održive i jeftine sirovine. Otpad od rajčice mogao bi postati zanimljiva dopuna, uz već korištena rabljena ulja za prženje ili životinjske masti.
